Neophodno je pčelaru znati godišnje potrebe pčelinjih društava za hranom koju one potroše za odgajanje legla, za lučenje voska i gradnju svađa, za rad pčela izletnica i za biološko održavanje pčelinjeg društva.
Prema podacima mnogih svjetskih pčelarskih instituta, sa beznačajnim odstupanjima, utvrđeno je da pčelinje društvo godišnje potroši oko 80 kg meda i oko 20 kg polena.
Opštu potrebu pčelinjeg društva za hranom utvrdio je ogledom S. A. Rozov iz Instituta za pčelarstvo Rusije. On je košnice sa pčelama smjestio u staklenu baštu, bez kontakta sa širom okolinom. Ogled je pokazao da je društvo, koje je u proljeće imalo masu 1,5 kg pčela, izgradivši 24-25 satova na satnoj osnovi, potrošilo za godinu dana 75-80 kg meda i 15-20 kg perge.
Još prije pronalaska košnica sa pokretnim saćem, pčelari praktičari su govorili i pisali o neophodnosti povećanja, ne samo broja pčela, nego i „sitih“ teških i dobro razvijenih pčela, sposobnih da jednim izletom donesu mnogo nektara. U sadašnje vrijeme ovaj savjet dobio je naučno obrazloženje. Na pčele refleksno djeluje količina poklopljenog meda u košnici. Ako je meda manje, pčele to osjećaju, pa ga ekonomično troše, odgajajući pčele sa manjom životnom snagom i radnom sposobnošću.
(bh pčelar)
